Dijagnostika zglobno-mišićnog sistema
Obuhvata slijedeće metode pregleda:
-rtg dijagnostiku
-ultrazvučni pregled sondama visoke frekvencije
-CT pregled
-MRI pregled zglobova, kostiju, mišića, kičme
-EMNG-testiranje provodljivosti pojednih živaca i procjena intenziteta i mjesta oštećenja
Koja metoda će se koristiti, zavisi od problema koji je potrebno riješiti, obično je potrebna kombinacija dvije ili više tehnika pregleda.
Rtg-Radiografija - je najstarija i najčešće korištena dijagnostička metoda oslikavanja tijela.
Rendgensko snimanje koštano-zglobnog sustava koristi se za:
Otkrivanje prijeloma kosti i iščašenja zglobova, te drugih ozljeda kostiju,
Prikaz dijelova prelomljene kosti nakon različitih načina liječenja prijeloma, te praćenje zarastanja prijeloma,
Prikaz promjena na kostiju u zglobovima kod upalnih bolesti zglobova,
Prikaz koštanih anomalija,
Prikaz promjena na kostima kod metaboličkih bolesti (npr. osteoporoze), upale, te poremećaja rasta kostiju,
Pomoć u otkrivanju i dijagnosticiranju koštanih tumora,
Otkrivanje stranih tijela vidljivih na rtg. snimci u mekim tkivima oko ili u samoj kosti,
Muskulo-skeletna ultrazvučna dijagnostika (UZV)
Radiološka je metoda koja je izrazito napredovala i dobila na popularnosti i širini korištenja u dijagnostici prije svega problema mišića, tetiva, ligamenata, zglobova, te ostalih mekih struktura tijela. Prednost ultrazvuka u odnosu na druge metode je što je jeftiniji, komforan, nema zračenja, može se po potrebi ponavljati nebrojeno puta, moguće je prikazati zglobove, ligamente u pokretu kao i protok krvi kroz krvne sudove kolor-doplerom te isključiti ili potvrditi postojanje tromboza.
UZV snimanje koštano-zglobnog sustava obično se koristi za dijagnosticiranje:
ozljeda tetiva kao npr. ozljeda tetiva rotatorne manžete ramena ili Ahilove tetive,
abnormalnosti mišića, kao što su rupture mišića ili mekotkivne tvorbe u njima,
krvarenje i druge tekuće nakupine u mišićima, burzama ili zglobovima ili tromboza krvnih sudova,
manje benigne i maligne mekotkivne tumorske tvorbe,
rane promjene kod upalnih bolesti zglobova (npr. kod reumatoidnog artritisa).
UZV valovi teško prodiru kroz kost pa prikazuje isključivo vanjsku konturu kosti. Za prikaz kostiju koristimo rtg i CT, te za prikaz zglobova prvenstveno MRI. Takodjer, pod kontrolom ultrazvuka se mogu uraditi i intervencije kao što su punkcija ciste, izljeva, hematoma ili tumora, aspiracija, unutarzglobna infiltracija ili instalacija.
Magnetska rezonancija (MR) je zbog svoje visoke kontrastne rezolucije metoda izbora kod dijagnostike mišićno-koštanog sustava (trauma, sportske ozljede i sindromi prenaprezanja, upalne bolesti, promjene u sklopu degenerativnih bolesti zglobova te tumori) te jedina neinvazivna dijagnostička metoda koja može prikazati unutar zglobne strukture (hrskavicu zglobnih tijela, meniske i ligamente).
Ponekad je potrebno dodatno povećati osjetljivost ove metode oslikavanja u prikazu unutar zglobnih oštećenja te se u zglob daje kontrastno sredstvo, što nazivamo direktna MR artrografija i podrazumijeva invazivnu dijagnostičku pretragu.
CT-kompjuterizirana tomografija je danas pored rtg-a, ultrazvuka i MRI-a rjedje u upotrebi u korištenju dijagnostici problema muskulo-skeletnog sistema, prije svega zbog zračenja koje prati korištenje CT-a, ali u nekim slučajevima je to nužno.
Elektromioneurografija (EMNG) je dijagnostička metoda kojom se ispituje električna aktivnost mišića i nerava sa mogućnošću utvrđivanja nivoa, stepena i rasprostranjenosti lezije, pri čemu se obično prvo ispituje provodljivost perifernih nerava, motornih i/ili senzitivnih.
Dobijeni rezultati Imogu ukazati na različita oštećenja perifernog nervnog i mišićnog sistema, odnosno neuromišićne bolesti. Optimalno vrijeme za EMNG pregled u većini slučajeva je tri sedmice nakon početka simptoma, a zbog razvoja elektrofiziološke slike oboljenja ili povrede.
Radi se kod:
Radikulopatije – EMNG pruža podatke o nivou i stepenu oštećenja, najčešće lumbosakralnih ili cervikalnih korjenova živaca (jedan od osnovnih kriterija za postavljanje indikacije za hirurški tretman i procjenu uspješnosti istog).
Fokalne neuropatije – traumatska oštećenja nerava, kompresija nerva u dužem vremenskom periodu (npr. paraliza spavanja n radijalisa), uklještenje (entrapment) nerva u fibroznom ili koštanom kanalu ili između fibroznih traka i kostiju (npr. Carpal tunnel sy), infarkt, tumor ili infekcija nerva, pareza facijalisa (Blink reflex).
Metaboličke polineuropatije – dijabetesne, uremijske ili etilne.
Demijelinizirajuće neuropatije – akutni idiopatski demijelinizirajući poliradikuloneuritis AIDP (Guillaim Barré sy) i CIDP.
Hereditarne polineuropatije – HSMP (Morbus Charcot – Marie- Tooth).
Pleksopatije – Brahijalne (pareza PB pri rođenju, radijaciona plexopatija, sindrom gornje torakalne aperture TOS i td.), lumbosakralne (traumatske, jatrogene i td.).
Oboljenja i oštećenja motornog neurona – sclerosis amyotrophica lateralis (ALS), spinalno mišićna atrofija (SMA) itd.
Miopatije – mišićne distrofije (Dűchenne), polimiositisi, dermatomiositisi, miotonične distrofije.
Myasthenia gravis i miastenični sindromi – test neuromišićne transmisije.