Thyroid
The thyroid gland is a gland located in the neck, and its role is to regulate metabolism. It controls the heart, intestinal peristalsis, enhances muscle strength, regulates blood fat levels and is essential for the normal development of the infant brain. Thyroid disease is among the most common disorders of glands with internal secretion.
Struma or enlarged thyroid gland
The cause of thyroid enlargement in the past was lack of iodine in the diet. However, since the introduction of mandatory salt iodization, this cause of goiter has almost completely disappeared. Today, the most common cause of goiter is autoimmune thyroid disease. Other causes include taking drugs that favor thyroid changes, hereditary disorders, and the appearance of thyroid nodules that may be benign or malignant. An enlarged thyroid that secretes hormones is also called euthyroid struma. A small struma has no symptoms, and if it is larger, it can cause problems in the sense of pressure in the garden, difficulty swallowing, suffocation etc. It is diagnosed by examination of the neck, ultrasound of the neck, scintigraphy and, if necessary, puncture of the node in the neck.
Hypothyroidism or poor thyroid function
Hypothyroidism is one of the most common thyroid diseases. It occurs when the body does not have sufficient production of thyroid hormone. It occurs more frequently in women. The most common cause is an autoimmune thyroid disease in which thyroid antibodies attack the thyroid gland. The thyroid gland can function normally for a long time with the antibodies present, and then it can gradually weaken in some patients. Symptoms of lower thyroid function include permanent fatigue, exhaustion, dry and dandruff skin, swelling around the eyes, thin hair falling off and thinning, deeper voice, slowness, lower concentration and forgetfulness, constipation, menstrual disorders, muscular weakness, moderate gaining on the body mass. In addition to chronic thyroid inflammation caused by an autoimmune disease, hypothyroidism can also be caused by thyroid surgery, radiation in the neck, and taking medications that affect thyroid function (the most important being amiodarone). Hypothyroidism is diagnosed by measuring thyroid hormone from the blood. The increase in thyroid-stimulating hormone (TSH) concentration generated by the pituitary gland is the first and most significant laboratory disorder expected in the thyroid function. Hypothyroidism is treated by using thyroid hormone in tablet form. Patients undergoing substitution therapy are monitored for blood hormone concentration (TSH is the most important factor) and the therapeutic dose is determined according to the measured values.
Hyperthyroidism or increased thyroid function
Hyperthyroidism is a condition where there is too much thyroid hormone in the body. Like hypothyroidism, it occurs more frequently in women and is most commonly caused by an autoimmune disorder. Symptoms of hyperthyroidism are: emotional instability, insomnia, excessive sweating and poor tolerance of heat, rapid work and palpitations, trembling of hands, high blood pressure, frequent stools, increased appetite, weight loss, irregularities of the menstrual cycle, thin and thin hair, thin and thin hair , brittle nails, fatigue, exhaustion, nausea. In addition to hyperthyroidism (if it is caused by an autoimmune disorder), changes in the eyes that can become "bulging" can occur. Other causes of hyperthyroidism are the presence of one or more hyperactive nodes in the thyroid gland that secretes hormones, the use of drugs that affect thyroid function (the most significant is iodine), viral thyroid inflammation, or drug overdose in the treatment of hypothyroidism. Hyperthyroidism is treated with drugs that reduce the production of thyroid hormone, drugs that slow down heart rate, and tranquilizers. If this does not cure hyperthyroidism, thyroid surgery or administration of radioactive iodine is considered.
Diabetes mellitus
The two main forms of diabetes are: type 1 diabetes (formerly: insulin-dependent diabetes or adolescent diabetes) and type 2 diabetes (formerly insulin-independent diabetes or adult-onset diabetes) age). Both forms of the disease have a common basic characteristic: elevated blood sugar (glucose) levels due to absolute or relative lack of insulin, the hormone produced by the pancreas.
Type 1 diabetes mellitus
Type 1 diabetes (old name: insulin dependent diabetes) is a disease caused by complete insulin deficiency resulting from the autoimmune destruction of the pancreas, possibly triggered by environmental factors in genetically susceptible individuals. Type 1 diabetes usually affects people up to the age of 30, but can also occur in adults (late-onset autoimmune diabetes). Type 1 accounts for less than 10% of all diabetes cases. This type of diabetes is treated solely with insulin.
Type 2 diabetes
Type 2 diabetes is one of the most common metabolic diseases of today. The disease results from insufficient secretion of insulin from the pancreas and insensitivity of peripheral tissues to insulin. The basis of treatment for type 2 diabetes is lifestyle change that involves diabetic eating, regular exercise, and weight control. In addition to changing lifestyle habits, some patients will need medication. The most common treatment is started with tablets. If satisfactory control of diabetes mellitus fails to provide the tablets, insulin therapy is initiated
Bolesti hipofize
Hipofiza je glavna endokrina žlijezda. Nalazi se s donje strane mozga u koštanoj udubini zvanoj tursko sedlo (sela turcika). Veličine je zrna graška. Hipofiza proizvodi nekoliko hormona koji reguliraju rad ostalih endokrinih žlijezda u tijelu. Bolesti hipofize su relativno rijetke, ali vrlo složene. Zbog svoje složenosti njihovo liječenje zahtjeva multidisciplinarni pristup.
U Zavodu za endokrinologiju liječe se sve bolesti hipofize:
- nefunkcionalni tumori hipofize
- prolaktinomi
- Cushingova bolest
- akromegalija
- nedostatak hormona rasta u odraslih
- dijabetes insipidus
- hipopituitarizam
Nefunkcionalni tumori hipofize
Nefunkcionalni tumori su najčešći tumori hipofize. Nazivaju se nefunkcionalni jer ne luče funkcionalne hormone. U pravilu je riječ o dobroćudnim tumorima, tzv. adenomima. Zbog svoje veličine ponekad mogu vršiti pritisak na zdravo tkivo hipofize i na taj način ometati normalnu funkciju hipofize, odnosno lučenje hormona. Veliki tumori mogu uzrokovati i glavobolje. Pritiskom na vidni živac koji se nalazi u blizini hipofize, veći tumori mogu stvarati poremećaje vida. Nefunkcionalni tumori hipofize uglavnom se liječe kirurškim putem. Ako se radi o manjim tumorima, liječenje često nije niti potrebno, već samo praćenje njihovog rasta.
Prolaktinomi
Prolaktinomi su tumori hipofize koji prekomjerno luče hormon prolaktin. Prolaktin u zdrave žene potiče stvaranje mlijeka i važan je za dojenje u periodu nakon poroda. Tumori koji luče prolaktin obično su vrlo mali, do 1 cm, te se nazivaju mikroprolaktinomi. Tumori veći od 1 cm se nazivaju makroprolaktinomi. Prekomjerno lučenje prolaktina može poremetiti menstruacijski ciklus i uzrokovati neplodnost. Ovi tumori mogu poticati stvaranje mlijeka kod žena koje nisu rodile, dok kod muškaraca dovode do sniženja razine testosterona i gubitka potencije. Većina bolesnika s prolaktinomima uspješno se liječe lijekovima (bromokriptin i kabergolin) koji uspješno dovode do smanjenja njihove veličine i normalizacije koncentracije prolaktina u krvi. Operacijsko liječenje ovih tumora potrebno je izrazito rijetko, tek u slučaju da se lijekovima ne uspijeva postići kontrola bolesti. Ovdje možete pročitati više o povišenoj koncentraciji prolaktina u krvi.
Cushingova bolest
Cushingovu bolest uzrokuje dobroćudni tumor hipofize (adenom) koji ima sposobnost lučenja ACTH (adrenokortikotropnog hormona). ACTH iz adenoma hipofize potiče nadbubrežne žlijezde na prekomjerno lučenje kortizola. Bolesnici s prekomjernim lučenjem kortizola pojačano se debljaju (napose u predjelu trbuha), uz pojavu ljubičastih strija po koži i sklonost lakom stvaranju modrica. Također mogu imati probleme s nesanicom i promjene raspoloženja, povišen krvni tlak, dijabetes i osteoporozu. Adenomi kolji luče ACTH su uglavnom vrlo mali. Liječenje Cushingove bolesti temelji se na kirurškom odstranjenju adenoma hipofize. U slučaju neuspjeha operacije u obzir dolazi operacija nadbubrežnih žlijezda, primjena lijekova koji sprečavaju sintezu kortizola ili zračenje hipofize.
Akromegalija
Akromegalija je vrlo rijetka bolest koja nastaje zbog prekomjernog lučenja hormona rasta u odrasloj dobi. Do prekomjernog lučenja hormona rasta dolazi ako u hipofizi postoji tumor (adenom) koji ima sposobnost lučenja hormona rasta. Prekomjerno lučenje hormona rasta u dječjoj dobi se manifestira tzv. gigantizmom, odnosno proporcionalno povećanim rastom tijela. Prekomjerno lučenje hormona rasta u odrasloj dobi dovodi do kliničke slike akromegalije - povećanje šaka, stopala, čeonih kosti, nosa, jezika. Uz akromegaliju se može pojaviti i povišen tlak, šećerna bolest i artritis. Prva linija liječenja akromegalije je operacija adenoma hipofize. U slučaju neuspjeha kirurškog liječenja primjenjuju se lijekovi (injekcije analoga somatostatinskih receptora ili dopaminergički agonisti u obliku tableta) i radiokirurgija (najčešće se u tu svrhu koristi gama nož).
Nedostatak hormona rasta u odraslih
Hipofiza stvara i luči hormon rasta koji djeluje na sve organe u tijelu. U dječjoj i adolescentnoj dobi važan je za rast. Nedostatno lučenje hormona rasta u dječjoj dobi dovodi do zaostajanja u rastu, dok odrasli ljudi s nedostatnim lučenjem hormona rasta osjećaju pojačani umor, slabiju koncentraciju, imaju neke metaboličke poremećaje i slabiju kvalitetu života. Do nedostatnog lučenja hormona rasta kod odraslih najčešće dolazi nakon operacije većeg tumora hipofize ili zračenja hipofizne regije, te nakon traume glave.
Dijabetes insipidus
Dijabetes insipidus je bolest karakterizirana izlučivanjem velike količine urina i stalnom potrebom za uzimanjem tekućine. Uzrok diabetesa insipidusa je nedostatak antidiuretskog hormona (ADH) kojeg proizvodi hipofiza i koji regulira mokrenje. Osim nedostatka ADH može se raditi i o neosjetljivost bubrega na taj hormon. Do nedostatka ADH može doći uslijed bolesti ili traumatske ozljede hipofize. Liječenje se zasniva na primjeni sintetskog antidiuretskog hormona.
Hipopituitarizam
Hormoni koje luči hipofiza važni su za regulaciju i rad drugih endokrinih žlijezda u tijelu. Stanje u kojem hipofiza ne stvara dovoljnu količinu jednog ili više hormona naziva se hipopituitarizam. Do hipopituitarizma može doći ako postoji veliki tumor hipofize koji stvara pritisak na okolno zdravo tkivo hipofize, ili pak nakon operacije ili zračenja u hipofiznoj (selarnoj) regiji. Hipopituitarizam se liječi trajnim uzimanjem hormonske nadomjesne terapije.
Bolesti nadbubrežne žlijezde
- Tumori nadbubrežne žlijezde
- Addisonova bolest
- Kongenitalna adrenalna hiperplazija
Tumori nadbubrežne žlijezde
Tumori nadbubrežne žlijezde najčešće se otkrivaju slučajno tijekom dijagnostičke obrade drugih simptoma (incidentalomi). U pravilu je riječ o dobroćudnim tumorima, no kod onih većih od 4 cm koji su nehomogenog prikaza na radiološkim snimkama (CT, MR) može se raditi o karcinomu. Većina tumora nadbubrežne žlijezde su hormonski neaktivni dok rjeđe proizvode neki od hormona nadbubrežne žlijezde što uzrokuje karakteristične simptome.
Tumori koji proizvode aldosteron manifestiraju se povišenim krvnim tlakom, a ponekad i niskom koncentracijom kalija u krvi.
Za tumore koji proizvode kortizol karakterističan je nagli porast tjelesne težine, pojava ljubičastih strija po koži te stvaranje modrica već nakon manjeg udarca, a kod žena i poremećaj menstruacijskog ciklusa.
Tumori koji proizvode androgene (muške spolne hormone) dovode do pojačanog rasta dlaka kod žena dok kod tumora koji proizvode adrenalin i noradrenalin dolazi do karakterističnih napada povišenog krvnog tlaka, ubrzanog rada srca, znojenja i glavobolje.
Tumore veće od 4 cm, kao i one koji luče neki od hormona nadbubrežne žlijezde, potrebno je operirati dok ostale treba samo povremeno kontrolirati.
Addisonova bolest
Addisonova bolest karakterizirana je nemogućnošću nadbubrežne žlijezde da proizvede kortizol i aldosteron, steroidne hormone neophodne za život. Bolesnici koji imaju ovu bolest osjećaju se umorno, nemaju apetit, gube na tjelesnoj težini, primjećuju tamnjenje kože, imaju niski tlak i želju za jako slanom hranom.
Bolesnicima s Addisonovom bolešću potrebna je doživotna primjena hidrokortizona (zamjena za kortizol), a najčešće i fludrokortizona (zamjena za aldosteron). Stoga je važno provesti edukaciju bolesnika i njihovih obitelji o načinu liječenja i prilagođavanju terapije stilu života. Bolesnici s Addisonovom bolešću ponekad imaju i poremećaj funkcije drugih žlijezda.
Kongenitalna adrenalna hiperplazija
Kongenitalna adrenalna hiperplazija predstavlja grupu poremećaja kod kojih je zbog poremećaja enzima koji sudjeluju u sintezi hormona smanjena proizvodnja kortizola i aldosterona, a povećana proizvodnja androgena. Kod žena se ovaj poremećaj najčešće očituje već u djetinjstvu pojavom određenih karakteristika muškog spola (dvosmisleno spolovilo koje nalikuje više muškom nego ženskom, pojačan rast dlaka). Kod dječaka poremećaj se može manifestirati pojavom sekundarnih spolnih karakterstika (rast spolovila, pubična dlakavost, razvoj muskulature) u ranoj dobi. Liječenje uključuje primjenu glukokortikoida (hormoni slični kortizolu) čime se vrijednosti androgena vraćaju na normalu. Ovi bolesnici kod planiranja obitelji trebaju genetsko savjetovanje.
Metaboličke bolesti kostiju i osteoporoza
- Osteoporoza
- Hiperparatireoidizam
Osteoporoza
Osteoporoza je bolest koju karakterizira smanjena masa kostiju i poremećena mikroarhitektura koštanih gredica te posljedično povećan rizik od nastanka prijeloma.
Koštana masa procjenjuje se denzitometrijskim metodama, pri čemu se mjeri gustoća minerala u kosti. O osteoporozi govorimo kada je koštana gustoća manja za više od 2,5 standardne devijacije vršne koštane mase populacije iste dobi. Pri manjem gubitku koštane gustoće, tj. od -1 do -2.5 standardne devijacije, upotrebljava se izraz osteopenija.
Osteoporoza je jedan od najvažnijih javnozdravstvenih problema razvijenog svijeta. To je bolest starije populacije, osobito važna zbog česte povezanosti s koštanim prijelomima koji mogu dovesti do invalidnosti i stvaraju značajne troškove liječenja.
Najčešći prijelomi kostiju kod osteoporoze su kompresivni prijelomi kralješnice, prijelom vrata bedrene kosti i donjeg dijela podlaktice. Prijelom kuka u starosti praćen je povećanom smrtnosti, a polovina preživjelih ne može se kretati bez tuđe pomoći. Važan faktor za nastanak prijeloma kod starijih osoba je sklonost padovima.
Gubitak koštane mase počinje oko 30. godine života pa je stoga dostizanje što veće vršne koštane mase u mladosti od odlučujuće važnosti za koštanu masu u starosti. Mnogi faktori utječu na brzinu gubitka koštane mase, a posebno su ugrožene slijedeće kategorije: žene bijele rase, žene koje su rano ušle u menopauzu, osobe s niskim indeksom tjelesne mase, osobe s manjkom kalcija i vitamina D u prehrani, pušači, slabo pokretni pacijenti te oni koji prekomjerno konzumiraju alkohol ili se duže vrijeme liječe kortikosteroidima.
U liječenju osteoporoze vrlo je važno ukloniti faktore koji pogoduju gubitku koštane mase (npr. prestati pušiti), povećati tjelesnu aktivnost, pažnju posvetiti okolišu bolesnika (npr. ukloniti arhitektonske barijere koje povećavaju rizik od pada) te osigurati dostatan prehrambeni unos kalcija i vitamina D. Danas su nam na raspolaganju brojni lijekovi koji usporavaju gubitak kosti i održavaju koštanu masu.
Hiperparatireoidizam
Hiperparatireoidizam je bolest doštitnih (paratireoidnih) žlijezda u kojoj dolazi do prekomjerne aktivnosti tih žlijezda. Paratireoidne žlijezde reguliraju razinu kalcija u krvi. Ako se u jednoj od četiri paratireoidne žlijezde stvori adenom koji pojačano luči paratireoidni hormon (PTH) doći će do porasta razine kalcija u krvi. Istovremeno dolazi do smanjenja količine kalcija u kostima, odnosno do demineralizacije kostiju. Liječenje hiperparatireoidizma bazira se na kirurškom odstranjenju adenoma paratireoideje.
Debljina
Debljina je štetno nakupljanje masti u organizmu. Definirana je indeksom tjelesne mase (ITM) većim od 30 kg/m2 (računa se na taj način da se tjelesna masa osobe u kilogramima podijeli s kvadratom visine u metrima).
U cijelom svijetu se bilježi trajni porast broja debelih ljudi. Glavni uzrok debljine je suvremeni način života koji podrazumijeva povećan unos kalorija hranom i premalu tjelesna aktivnost. Smatra se da je debljina vodeći svjetski zdravstveni problem.
Uz debljinu se vezuje niz bolesti - šećerna bolest tip 2, povišen krvni tlak (arterijska hipertenzija), povišene masnoće u krvi, srčanožilne bolesti, endokrinološki poremećaji, neplodnost, neke zloćudne bolesti, psihološke tegobe, poremećaj sustava za kretanje, poremećaj disanja u snu. Mršavljenjem dolazi do poboljšanja navedenih komplikacija debljine i do smanjenja smrtnosti vezane uz debljinu.
Debljina je kronična bolest i potrebna joj je kronična terapija. Liječenje debljine uključuje promjene životnog stila, primjenu lijekova, bihevioralnu terapiju i operativno liječenje. Svaka osoba koja ima prekomjernu tjelesnu težinu treba intervenciju u životnom stilu. Ona uključuje promjene u načinu, količini i ritmu prehrane te obrascima hranjenja. Povećanje fizičke aktivnosti nedvojbeno je povezano gubitkom tjelesne težine, a jedna od preporuka jest svakodnevna tjelovježba u trajanju od oko 30 minuta. Ako se promjenom životnog stila ne uspije smršaviti, u obzir dolazi i terapija lijekovima, a u težim oblicima i operativno liječenje.
Nekim bolesnicima je potrebna i psihološka podrška koju provode psihijatri i psihoterapeuti, individualnim pristupom ili u grupnoj terapiji. U grupama se nalaze osobe sa sličnim problemom, a unutar grupe lakše se postiže realističan pristup problemu debljine i podrška okoline, brže se prelazi sa samoodbacivanja na samoprihvaćanje i veća je motivacija. Čak i mali gubitci tjelesne mase od oko 10% vrlo povoljno djeluju na zdravstveno stanje.