Fizikalna terapija

Fizikalna terapija

DTK je jedini neoperativni tretman koji je stvarno efikasan kod teških slučajeva discus hernia, degenerativnih bolesti zglobova, artritisa, stenoze (suženja spinalnog kanala) i pritiska na živčane korijene.

To je neoperativna trakcijska terapija za oslobađanje od bolova u leđima, nogama i rukama. Putem cikličkih faza distrakcije i relaksacije i pravilnim pozicioniranjem, spinalni disk (međukralješčani kolut) može biti izoliran i stavljen pod negativni pritisak izazivajući time efekt vakuuma unutar njega.

Što taj vakuum učinak može učiniti ?

On postiže dvije stvari. S mehaničkog stajališta, ispupčenje koje je nastalo izvan normalnih granica diska može biti povučeno unutar diska putem vakuuma stvorenog unutar tog diska. Također vakuum potiče rast krvnog protoka i tako sekundarno stimulira zacjeljivanje. To rezultira reduciranjem boli i pravilnim cijeljenjem ozlijeđenog dijela kralježnice.

Oslobađanje boli se također postiže neurološkim putem zbog strečinga (istezanja) receptora u mekom tkivu i zbog distrakcije zglobova.  Zbog distrakcije i pozicioniranja dolazi do dekompresije spinalnih diskova i fasetnih zglobova (mali zglobovi između kralješaka), a to povećava učinkovitost procesa cijeljenja te brzo i učinkovito uklanja bol. DTK potiče i pruža brzo, učinkovito i nevjerojatno popuštanje boli što omogućuje većini pacijenata vraćanje aktivnijem stilu života te brži povratak poslovno radnim obvezama. O psihološkom učinku i osjećaju korisnosti kod oporavljenog pacijenta ne trebamo ni govoriti. Iskustvo nam pokazuje da se mnoge mehanički uzrokovane diskogene patologije mogu liječiti dekompresijskom terapijom (dekompresija se odnosi na redukciju pritiska unutar diska i na centripetalni učinak koji pojačava osmotsku izmjenu tvari, cirkulaciju pa stoga i cijeljenje ). Diskovi zahtijevaju difuziju stvorenu smanjenjem pritiska kako bi se vratili nutrijenti (hranjive tvari) i poboljšalo se cijeljenje.

Stresovi na međukralješčani disk i fasetne zglobove mogu voditi do upale, oštećenja, koncentričnih i radijalnih razderotina na hrskavičnom prstenu diska a time i uzrokovati prolaps (hernijaciju) diska. Kada nukleus (jezgra diska) probije fibrozni prsten prema kralješčanom kanalu onda dolazi do pritiska na kralješničnu moždinu ili živčane korijene, što uzrokuje žestoku bol i druge živčane poremećaje.

Istraživanje je pokazalo da se magnetskom rezonancom (MR) ne mogu uvijek dokazati svi bolovi uzrokovanih oštećenjem diska.  Jedan od razloga je i taj da se snimanje vrši u ležećem položaju, u kojemu diskovi nisu opterećeni u punom smislu gravitacijom i vlastitom težinom trupa, pa ne moraju pokazati slabost u vidu ispupčenja hrskavičnog obruča kao kada osoba stoji ili sjedi.

Istraživanje DTK ima brojne kliničke studije koje dokazuju da DTK zaista postiže dekompresiju uzrokujući pojavu i zadržavanje negativnog pritiska unutar diska. Jedna takva studija je pokazala da od 219 pacijenata koji su završili dekompresiju kralješnice, njih 86 % je zamijetilo nestanak simptoma, dok je 84 % pacijenata ostalo naredna 3 mj. bez bolova, dok je 92 % pokazalo različite stupnjeve fizičkog napretka

Mnoge kliničke studije pokazuju učinkovitost dekompresijske terapije od 75-86% uspješnosti u popuštanju boli i simptoma.  Uspješnost u rješavanju tegoba sa vratnom kralješnicom (bolovi, hernije, trnci u rukama, zatiljne glavobolje, vrtoglavice) je oko 95 %.

DEKOMPRESIJSKA TERAPIJA

Dekompresija je najučinkovitije neoperativno liječenje za teške slučajeve hernijacije kralješaka, stenoze (suženje) u području korjena živca, spondilolisteze (pomaka jenog kralješka u odnosu na drugi).  Ova napredna tehnologija omogućava popuštanje bolova kod pacijenta povećavajući prostor između kralješka povećavajući visinu diska. Spinalna dekompresija obuhvaća funkcionalne i mehaničke aspekte diska. Studije potvrđuju značajno smanjivanje unutarnjeg pritiska u disku uslijed neoperativne diska, degeneracije međukralješčanog koluta (diska), arthiritisa na malim zglobovima dekompresije diska i živčanih korjenova.  Nasuprot tome, konvencionalna trakcija nikad nije dokazala smanjenje unutarnjeg pritiska u disku, čak suprotno, mnogi stari trakcijski uređaji zapravo povećavaju taj pritisak zbog refleksnog mišićnog spazma.  Naša kompjuterski kontrolirana oprema dizajnirana je da primjeni dekompresiju kralješnice bez refleksnih paravertebralnih mišićnih kontrakcija. Ona kontrolira varijacije u sili trakcije uklanjajući mišićnu zaštitu (napetost) koja je tipična u radu sa konvencionalnim trakcijskim uređajima.  Preprogramirani uzorci za postizanje i spuštanje trakcijske sile dozvoljavaju veću razinu spinalne dekompresije i rehidraciju diska.

Koja je razlika između spinalne (kralješnične) dekompresije i klasične trakcije kralješnice?

Svaka dekompresijska terapija je vrsta trakcije a svaka trakcije nije dekompresijska. Trakcija je jednostavna trakcijska sila koja se primjenjuje na pacijenta u nakani rasterećenja zglobova tijela, mišića i drugih struktura. Biti ovješen na nogama naopačke je na primjer učestala metoda za djelovanje trakcije na kralješnicu. Iako različiti oblici trakcije postoje već 1000 godina, popuštanje boli nije dugotrajno. Čak je nekoliko studija pokazalo da je uobičajena trakcija neučinkovit oblik rješavanja bolova u vratu i leđima. Razlog je neočekivan, ali poprilično jednostavan. Naše tijelo reagira na statičko rasterećenje kralježnice kontrakcijom, stiskanjem mišića koji okružuju kralježnicu.  S time se ne postiže željeni efekt rasterećenja kralješnice, nego se pritisak zapravo povećava zbog povećanja pritiska unutar diska, a to ne dozvoljava disku da zacijeli i rehidrira se. S druge strane, spinalna dekompresija je modificiran, poboljšan oblik trakcije. Kompjuterska tehnologija se koristi za kontrolu varijacija u rasterećenju kralješnice, te se na taj način učinkovito izbjegava tjelesni odgovor u obliku mišićne kontrakcije. Terapeut može kontrolirati koliko snage istezanja pacijent osjeća, kao i koliko traje istezanje i koliko često će se ono ponoviti u intervalima.  U kliničkoj slici bolova u donjem dijelu leđa postoji značajna razlika između spinalne dekompresije i konvencionalne spinalne trakcije. Trakcija zakazuje u mnogim slučajevima jer uzrokuje podraživanje mišićnih receptora za istezanje koji onda uzrokuju kontrakciju paravertebralne muskulature, a taj mišićni odgovor zapravo uzrokuje povećanje pritiska unutar diska. Nasuprot tome, autentična dekompresija je postignuta stupnjevitim i izračunatim povećanjem sile istezanja. Visoko specijalizirani kompjuter mora usklađivati primjenu sile istezanja kako bi se postigao idealni učinak. S pravom dekompresijom, pritisak unutar prostora diska može biti snižen na – 150 mmHg. Istraživanje potvrđuje da tradicionalna trakcija ne provodi spinalnu dekompresiju – nasuprot tome, dekompresija, tj.olakšanje zbog distrakcije i pozicioniranja intervertebralnog diska i fasetnih zglobova lumbalne kralježnice, dokazana je učinkovitim tretmanom za hernijaciju diska i degenerativnu bolest održavajući negativni tlak unutar diska.  Kut dekompresije za aficiranu razinu uzrokuje negativan pritisak unutar diska koji stvara osmotski pad tlaka, te posljedično pritjecanje nutrijenata, vode i krvi u hernirani ili degenerirani disk dozvoljavajući zacjeljivanje.

Da li je DTK nešto novo ?

Da, iako je trakcijska terapija prisutna tisućama godina. Napredovanje u opremi i procedurama doveli su do dramatičnog unaprjeđenja učinkovitosti

PRIMJENA DEKOMPRESIVNE TRAKCIONE TERAPIJE ( DTK ) U PATOLOGIJI KIČMENOG STUBA

Dekompresivna trakciona terapija je najučinkovitije neoperativno liječenje za teške slučaje hernijacije kralježaka, stenoza ( suženja) u području korjena nerva, spondilolisteze ( pomaka jednog kralježka u odnosu na drugi). Ova terapija omogućava popuštanje bolova kod pacijenata povećavajući prostor između kralježka, te povećavajući visinu diska. Studije pokazuju da je u značajnom broju disk odgovoran za bol u lumbalnom dijelu i nogama, kao i u vratu i rukama. Kompresija povećava unutarnji tlak u disku uzrokujući moguće ispupčenje ( bulging) ili protruziju ( hernijaciju) hrskavičkog koluta.

DTK je učinkovita kod:

• Bolova u leđima
• Bolova u vratu
• Bolova u ruci
• Trnci niz ruku ili nogu
• Išijas
• Bulging ( ispupčenje)
• Hernije diska ( na jednoj ili više razina)
• Degenerativne bolesti diska
• Faza poslije operacije discus hernie
• Glavobolja i vrtoglavica kao posljedice problema sa vratnom kralježnicom
• Kod skolioza.

Tok dekompresijske terapije za lumbalnu i vratnu kralježnicu

Prije samog početka procesa istezanja tretirani dio se treba pripremiti odgovarajućom procedurom zavisno od trenutnog stanja pacijenta. To može biti ili krioterapija ili neka od termo procedura: IC lampa, ultrazvuk ili manuelna masaža.

Potom zavisno od dijela kralježnice koji tretiramo pacijenta postavimo u odgovarajući položaj.

Za lumbalnu kralježnicu zavisno od dijagnoze pacijent se pozicionira ili ležeći na leđima ili na stomaku ili na boku. Za lumbalnu kralježnicu postavljaju se kajiševi koji idu donji koji je mobilan postavlja se u nivou L3 L4 ili L4L5, on se mora fiksirati jače i gornji koji je fiksiran za ležaj i ide preko donjeg dijela rebarnog luka ( 11 – 12 rebro), a ispod koljena se stavljaju dodaci tako da položaj na leđima odgovara tzv. Wiliamsovom položaju. Program koji se uključuje kao i kilažu sa kojom se kreće trakciona terapija određuje liječnik koji je odredio minimalnu i maksimalnu kilažu. Obično početna kilaža je 10 kg i postepeno se povećava svaki drugi dan za 5 kg ( postepeno 2-2-1 kg ili 2-3 kg na 7 minuta).Programi su od 1 do 6 zavisi kojim intenzitetom želimo doći do zadane kilaže. Pacijent nikako pri trakcionoj terapiji ne smije osjećati dodatnu jaču bol. Trajanje procedure je do 30 minuta maksimalno. Procedura se sastoji od perioda istezanja (aparat pacijenta vuče do zadane kilaže i drži 30 sekundi) i period relaksacije ( nakon istezanja vraća kilažu za 5 kg manje i drži 10 sekundi). Maksimalna kilaža za lumbosakralni dio kičme je 40% od ukupne težine pacijenta.

Za vratnu kralježnicu pripreme su iste ( neke od pomenutih procedura). Za vratnu kralježnicu postoji poseban nastavak na koji pacijent stavlja svoju glavu. Preko čela se stavlja trakica koja pomaže fiksaciji glave,a sa obje strane vrata nalazi se spužvasti nastavak koji fiksira glavu tj . drži je u ravnom položaju. Najmanje opterećenje za vratnu kralježnicu je 5 kg to je ujedno i najmanja kilaža i ona se isto povećava na drugi dan al za 1 do 2 kg nakon 7 minuta. Trajanje procedure i za vratnu kralježnicu je do 30 minuta. Maksimalna kilaža je 7 % od težine tijela odnosno do 12 kg.

Prije same trakcione terapije pacijenta mora pregledati liječnik koji će utvrditi dijagnozu i ako je potrebno tražiti još neke preglede da uradi. Nekada je to MRI nekada je CT,a vrlo često bude i denzitometrija koja nam pokazuje kakva je gustoća kostiju i  da li pacijent ima osteoporozu.

DTK se može primjenjivati 3 do 5 puta sedmično. Najbolji rezultati se postižu kada se radi u kombinaciji sa fizikalnom terapijom, te tada fizikalna rehabilitacija pacijenta može trajati 10 do 15 radnih dana, gdje se radi jedan dan fizikalna terapija, a drugi dan DTK.

INDIKACIJE:

• Degenerativne bolesti diska
• Bulging diska, Protruzija i prolaps diska, Diskus hernija
• Bolovi u donjem dijelu leđa,vrata i ekstremiteta
• Spondylolisthesis
• Skolioze
• Vrtoglavica i glavobolja
• Ukliještenje nerva
• Spinalne stenoze
• Utrnuća ekstremiteta
• Cirkulatorni poremećaji u vratnim krvnim sudovima
• Mialgija
• Osteohondroze
• Osteofitoze
• Sponiloza
• Cervikalni sindrom, cervicobrachialni sindrom
• Fibromialgia
• Bolni lumbalni sindrom
• Disfunkcija temporomandibularnog zgloba
• Sindrom m.scalenusa